Duh Dobrog Susjeda.

duh-dobrog-susjeda-portal-dobrote-blog

Živim u strogom centru Zagreba u secesijskoj zgradi. Ne pišem to da se hvalim. Živim u zgradi nekoliko godina. Kad sam useljavala u isto vrijeme doselila je i susjeda s bratom u invalidskim kolicima.

Useljavale smo u zgradu intelektualaca, obrazovanih ljudi, načitanih… Susjeda je zamolila da se ugradi lift za invalide. Većina je bila protiv. Najglasniji među njima bio je dr.mr.akad.ing….. Obrazloženje: lift će narušiti izgled zgrade.

Gledajući ta hladna lica oko sebe pokušavala sam procijeniti koliko imaju godina i koliko će im trebati da sjednu u ta ista invalidska kolica. Da li će tada glasno zahtjevati isti taj lift koji su odbijali “zbog izgleda zgrade” jer ipak živimo u strogom centru Zagreba u secesijskoj zgradi.

U međuvremenu svijet su ugledala i moja dva čuda, pet i jedna godina. Sunčan je dan i dječica su se igrala u dvorištu zgrade. Princezica je “kuhala kinesku hranu”, a mališa je radio prve korake razdragano se smijući. Sjedim na ljuljački gledajući svoj podmladak i sretna sam.

“Ovo vam nije igralište, maknite tu djecu!” zarežao je dr.mr.akad.ing…. s prozora svoga stana.”?”

Dr.mr…. pobjegne u sigurnost svoga stana ne čekajući salvu “hvalospjeva mame lavice”.

Razumijem da se netko tko je rođen prije više od pola stoljeća ne sjeća kako je to biti dijete. Razumijem i da ga nije strah bolesti u starosti jer misli da se to njemu ne može dogoditi. Ali, sada, dok je pola Hrvatske poplavljeno, a ostala polovica se solidarizirala i prikuplja pomoć, čovjek ne može a da se ne zapita kako bi izgledalo biti njegova susjeda u vrijeme dok se događaju ružne stvari. Da li bi pružio ruku pomoći? Da li bih ja bila dovoljno čovjek i pružila je njemu?

Komentiraj Članak:

Komentari